kontrakultura (kontra- + kultura), skup činitelja i senzibiliteta, nazivanih u socijalnoj teoriji i društvenim pokretima, koji se radikalno suprotstavljaju dominantnoj kulturi, vladajućemu poretku i sustavu vrijednosti. Smatra se da je kršćanstvo primjer pokreta koji je imao značaj kontrakulture, i koji je nakon dugoga razdoblja borbi i progona kršćana uspio postati vladajućom kulturom na širem prostoru.
Rasprava o pojmovima kontrakultura i subkultura vodila se u američkoj sociologiji 1950-ih i 1960-ih godina. Milton Yinger (1960) predložio je da se za niz »kultura unutar kulture« ili subdruštava, poput talijanske ili židovske zajednice u SAD-u, koristi termin subkultura, a pojam kontrakulture označivao bi konfliktne situacije u kojima nastaju kontravrijednosti. No zbog navale društvenih pokreta i raznovrsne kulture mladih s kraja 1960-ih, knjiga Theodora Roszaka Stvaranje kontrakulture (The Making of a Counter-Culture, 1969) utjecala je na današnje značenje pojma, pa se pod kontrakulturom najčešće misli na skup društvenih pokreta koji su potkraj 1960-ih inzistirali na radikalnoj društvenoj promjeni smatrajući svakodnevni život poljem borbe i stvaranja drukčijega načina života »ovdje i sada«. Kontrakultura iz 1960-ih uključivala je različite pokrete i sudionike, poput studentskih, novoljevičarskih, antiratnih, ženskih, koji nisu nastajali na političkoj promjeni, nego je samopromjena smatrana uvjetom društvene promjene (»Ako želiš mijenjati svijet, prvo promijeni sebe«, jedan je od slogana kontrakulture 1960-ih). Zato je hipijevski pokret za mnoge autore središnji u opisivanju kontrakulture, no srodnih je pokreta u tom razdoblju bilo stotinjak. Osim generacijske specifičnosti (većinu pokreta kontrakulture činili su mladi), najčešće su značajke kontrakulture: svjetonazorska utemeljenost u nekom filozofskom, magijskom, religijskom ili političkom sustavu ideja, otkrivanje drevnih znanja, mitova, duhovnih praksi, psihodeličkih (enteogenih) droga, komunitarizam (život u komunama i različitim zadrugama), napuštanje roditeljskoga doma, česta putovanja koja katkada prerastaju u nomadski način života, osnivanje slobodnih škola, klinika, vrtića, vlastitih novina, piratskih radiopostaja i drugih medija. Kooperacija se suprotstavlja kompeticiji, mir, ljubav i rock-festivali vojno-industrijskomu kompleksu, promiče se ravnopravnost spolova, nenasilje, ekološka svijest, duhovno prosvjetljenje i preobrazba postojeće destruktivne civilizacije, spajanje umjetnosti i svakodnevnoga života. Marshall McLuhan, Herbert Marcuse, Norman Brown, Paul Goodman, i još više Timothy Leary, Allen Ginsberg, Gary Snyder, Jerry Rubin, najistaknutiji su autori pokreta kontrakulture.